Start Zanimljivosti Da li su adativi u ishrani štetni po zdravlje?

Da li su adativi u ishrani štetni po zdravlje?

187491396

Konzervansi, antioksidansi, stabilizatori, boje i zaslađivači održavaju kvalitet i svežinu proizvoda, ali u velikim količinama mogu da ugroze zdravlje. Na prehrambenim proizvodima se označavaju navođenjem kategorije, naziva ili E broja aditiva

Znatan deo javnosti sa podozrenjem gleda na prehrambene proizvode koje kupuje, bojeći se da su u njima sastojci opasni po zdravlje. Na eventualno prisustvo aditiva ili emulgatora posebno smo osetljivi kada je reč o namirnicama namenjenim najmlađima. Ni reč stručnjaka da su u pitanju supstance koje pre svega služe da proizvod zaštite od kvarenja i da mu produže rok trajanja, za mnoge nije dovoljno ubedljiva.

A da li su i koliko aditivi neophodni, objašnjava dr Ivan Stanković, profesor sa Farmaceutskog fakulteta, specijalista sanitarne hemije, ekspert Zajedničkog FAO (WHO) ekspertskog komiteta za aditive hrane (JECFA) i ekspert Evropskog autoriteta za bezbednost hrane (EFSA):

– Prehrambena industrija se danas teško može zamisliti bez upotrebe aditiva. Dodaju se u toku proizvodnje, prerade, pripreme, obrade, pakovanja, transporta ili čuvanja. Upotreba aditiva se ne prepušta slobodnoj volji proizvođača. Pozitivna lista, odnosno lista dozvoljenih aditiva obuhvata proizvodnju, njihov promet, kvalitet, odnosno čistoću, ali i ograničenje upotrebe, označavanje i brojne druge zahteve koji su zakonski regulisani.

* Da li su aditivi opasni po zdravlje?

– Aditivi su strane supstance, koje se prirodno uglavnom ne nalaze u namirnicama, zbog čega je i ustanovljena internacionalna procedura za određivanje njihove zdravstvene bezbednosti. Proceni bezbednosti upotrebe svakog aditiva ponaosob prethodi veliki broj ispitivanja. Ispitivanja obuhvataju određivanje akutne, subhronične i hronične toksičnosti, kancerogenost, genotoksičnost, teratogenost, alergogenost, kumulacije, metabolizam, interakcije sa sastojcima hrane… Na osnovu dobijenih rezultata za svaki aditiv se određuje prihvatljiv dnevni unos, kao i ograničenje upotrebe u pojedinim namirnicama.

* Kako to izgleda u praksi?

– Najbezbedniji aditiv, kakva je, recimo, limunska kiselina, koristi se prema principima dobre proizvođačke prakse, odnosno u najmanjoj količini, neophodnoj da se postigne određeni tehnološki efekat. Za druge aditive propisana su ograničenja upotrebe u prehrambenim proizvodima, pri čemu se vodi računa o količini i učestalosti konzumiranja određene namirnice. Na primer, nije isto dodavanje aditiva u hleb ili kavijar. Osim toga, postoje osobe koje mogu biti alergične na pojedine aditive. Poznata je, recimo, preosetljivost na konzervanse sulfite, pojačivače arome glutaminate, veštačku boju tartrazin… Zato se svi aditivi i kontrolišu u smislu kvaliteta, odnosno čistoće, kao i sadržaja u prehrambenim proizvodima.

* Ko sprovodi kontrolu?

– Nadležna inspekcija i ovlašćena laboratorija za kontrolu kvaliteta i zdravstvene ispravnosti namirnica. Istina, u ovom domenu postoje određeni problemi, koji se odnose na nedostatak jedinstvene metodologije, kao i problema u analitici pojedinih aditiva, a što je sve uslovljeno tehničkom opremljenošću pojedinih laboratorija. Ipak, generalno gledano, aditivi u hrani ne predstavljaju veliku opasnost za zdravlje, jer je njihova čistoća i upotreba pod strogom kontrolom. Pojedini aditivi imaju i određene zdravstvene prednosti, jer sprečavaju kvarenje namirnica uzrokovano mikroorganizmima i oksidativnim procesima. Da bi se takvi procesi predupredili dodaju se konzervansi i antioksidansi. Sa aditivima se obezbeđuju i namirnice za osobe sa određenim metaboličkim poremećajima. Na primer, ukoliko su na režimu za mršavljenje, predviđeni su zaslađivači.

* Kako je zakonski regulisana upotreba emulgatora?

– Ustanovljena je internacionalna procedura koja prethodi dozvoli za upotrebu aditiva. Zapravo, Zajednički ekspertski komitet Svetske zdravstvene organizacije i Organizacije za hranu i poljoprivredu pri Ujedinjenim nacijama najpre obave procenu zdravstvene bezbednosti aditiva. Tek nakon toga Komisija Codex allimentarius (Kodeks alimentarijus) donosi standarde i preporuke za njihovo korišćenje, koje zemlje članice UN ugrađuju u svoju zakonsku regulativu. Evropska unija je uvela i dobro poznati koncept E oznaka koje se odnose na aditive pod određenim brojem, zastupljenim u prehrambenim proizvodima. Za procenu rizika za aditive zadužen je Evropski autoritet za bezbednost hrane.

* A u našoj zemlji?

– Proizvodnja, promet, kvalitet, odnosno njihova čistoća, uslovi upotrebe, ograničenja i druge važne stavke regulisane su novim Pravilnikom o prehrambenim aditivima. Ovaj Pravilnik je u potpunosti usaglašen sa regulativom EU. Na pozitivnoj listi se nalazi 338 aditiva, koji su prema funkcionalnom svojstvu podeljeni u 22 kategorije. Kategorije obuhvataju dozvoljene konzervanse, antioksidanse, stabilizatore, boje, zaslađivače… U prehrambenim proizvodima se označavaju navođenjem kategorije, naziva ili E broja aditiva. Na primer, na namirnici može da stoji konzervans natrijum-benzoat ili konzervans E211.

IZAZIVAJU KARCINOM

Među aditivima, pojedini su dokazano štetni. U tom smislu, E220, 221, 232, 224 izazivaju probleme u radu creva, a E230, 231, 232, 233 kožne bolesti. Vitamin B12 uništava E220, dok holesterol povećava E320, 321. Nerve iritira E311, 312, a upalu usne duplje E330. Ovaj aditiv se, inače, smatra najopasnijim dodatkom, jer uzrokuje i pojavu karcinoma, a nalazi se u gaziranim pićima napravljenim od limuna, senfu, konzerviranom mesu rakova, nekim bezalkoholnim pićima, pojedinim sirevima, pečurkama u konzervi. Nastanak zloćudnih tumora uzrokuju i E131, 142, 210, 213, 214, 215, 216, 217, 239…

Izvoe i foto: Novosti.rs

Samo torte i kolači, i ništa više!

RECEPTI IZ BAKINE KUJNE!